Anita Erker
1 min readAug 18, 2017

--

ravnopravnost reči u neizgovorenom dahu

, sećaš li se, pitaš me, sećaš li se kada si kanula onog jutro, kanula dušom po mojoj, opravši deo, opravivši prošlosti?

, sećaš li se kako se toga nismo sećali dok kap nije počela da stvara mrlje po okolnim dušama širivši sve opravljeno to tuđim, davnim, snažnijim; željenijim

Ravnopravnost onoga jutra pratila me svakog narednog, sećaš li se kako se toga nikada nećeš setiti, jer me ni tada, kao ni sada, nikada nisi upitao umem li sebi da kanem, umem li sebi da se čuvam, umem li tebi od sebe da se ne branim, ne umem li sve prethodno kada je prošlost jača?

Onog jutra, sutrašnjeg sutra; Narednog, a odavno stvorenog; opravljen, utopljena; okrnjene karme — tvojom: blago osnaženom, nedovoljno dubokom, nakostrešeno uspešnom samo zato što

, sećam li se kako se nisam dopitala zato što sam umela više nego znala:

da kanem

da doprem

da dodam

da se predam

__

ali znam, u neznanju sutrašnjosti koje traju intuitivno unapred, da pravdanje duševne emocije ne postoji nigde sem u istinitosti dela onome čemu je predala delove svoje borbe

__

, sećaš li se, pitam te, sećaš li kako sam dubokom zenicom znala da to nisam smela?

--

--